heroj Blaž KRALJEVIĆ

Blaž Kraljević rođen je 17. rujna 1947. u mjestu Lisice kralj Ljubuškog, kao jedan od osmero djece Mare i Nikole Kraljev
ića. Kada je imao 19 godina, otišao je na privremeni rad u Njemačku ali je u ljeto iste godine otišao u Australiju. Brzo se snašao i otvorio restoran te postao uspješan poduzetnik. Imao je dva sina sa prvom ženom Džemilom. Pristupio je emigrantskoj organizaciji Hrvatsko revoluci
onarno bratstvo (HRB), kojoj je cilj bio rušenje Jugoslavije i obnova nezavisne hrvatske države. Kao član HRB-a, Blaž Kraljević je trebao sudjelovati u Bugojanskoj grupi 1972. ali je u tome bio spriječen od australske tajne policije ASIO.

U proljeće 1990., nešto prije prvih višestranačkih izbora, vraća se u Hrvatsku i postaje član Hrvatske stranke prava (HSP). Nakratko se vraća u Australiju radi sređivanja poslova i ponovno se vraća u Hrvatsku 28. rujna 1990.

Po dolasku u Hercegovinu, postao je šef promidžbe HSP-a, a 15. prosinca 1991. imenovan je zapovjednikom ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu, sa činom pukovnika HOS-a. U Ljubuškom je osnovao logor za obuku HOS-ovaca, a početkom 1992. organizira obranu Bosne i Hercegovine i stavlja se pod zapovjedništvo Predsjedništva RBiH.

Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovni bio je trenutak istine za Blaža Kraljevića, koji se istaknuo kao darovit i pošten vojni zapovjednik koji je postigao mnoge uspjehe u Hercegovini i ostao bez moralnih mrlja u biografiji patriote: pomogao je u oslobađanju Mostara skupa s HVO-om i Armijom RBiH, zatim osvaja Stolac i počinje zauzimati položaje oko Trebinja, najvećeg četničkog uporišta u istočnoj Hercegovini.

Nakon izbijanja sukoba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, iz Australije gdje je bio aktivan u hrvatskoj patriotskoj emigraciji, vraća se s ostalim članovima već formiranog HOS-a, organizira obranu Bosne i Hercegovine i stavlja se pod zapovjedništvo Predsjedništva RBiH. Inače, Blaž Kraljević je trebao sudjelovati u Bugojanskoj grupi 1972., ali u toj namjeri bio je spriječen od australske tajne policije ASIO. Rat u Hrvatskoj, te kasnije u Bosni i Hercegovni bio je trenutak istine za Blaža Kraljevića, koji se istaknuo kao darovit i pošten vojni zapovjednik koji je postigao mnoge uspjehe u Hercegovini i ostao bez moralnih mrlja u biografiji patriote: pomogao je u oslobađanju Mostara skupa s HVO i Armijom RBiH, zatim osvaja Stolac i počinje zauzimati položaje oko Trebinja, najvećeg četničkog uporišta u istočnoj Hercegovini.

Politika HSP-a i Hrvatskih obrambenih snaga bila je usmjerena na političko i vojno savezništvo Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini protiv velikosrpske politike osvajanja Bosne i Hercegovine. Hrvatske obrambene snage dostigle su u ljeto 1992. zavidnu jačinu. Nakon oslobađanja Mostara Hrvatske obrambene snage, u kojima se pored Hrvata borio i dobar dio Bošnjaka, izvršile su prodor do grada Stoca, a dana 6. kolovoza zauzele su dijelove općine Trebinje. Nakon dogovara predsjednika republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, kao i kasnijih dogovora Mate Bobana i Radovana Karadžića o podjeli BiH i SDS-HDZ savezništvu u BiH, dana 9. svibnja 1992. Blaž Kraljević je izdao javni proglas u kojem poziva Hrvate i Bošnjake, tada Muslimane, da ne prihvate izdaju Bosne i Hercegovine.

Nakon što je HOS oslobodio dijelove općine Trebinje, Mate Boban je pozvao Blaža Kraljevića na sastanak u Mostar, dana 9. kolovoza 1992., tobože radi dogovora o daljnjem tijeku ratnih operacija. Ratni zločinac Vinko Martinović Štela odveo je generala Kraljevića na mjesto sastanka. Sastanku je navodno nazočio i Bruno Stojić "ministar obrane Hrvatske zajednice Herceg-Bosne". Na tom sastanku Mate Boban je zatražio od Blaža Kraljevića da razoruža Bošnjake u HOS-u jer su oni svi "balijski izdajnici koji će Hrvatima zabiti nož u leđa" što je Kraljević odbio. Pri povratku sa sastanka zapovjednik Blaž Kraljević je s osam pobočnika Hrvatskih obrambenih snaga (Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović) upao u unaprijed postavljenu klopku Hrvatskog vijeća obrane. Kraljevićeva pratnja zasipana je iz 20 automatskih pušaka. Vodstvo Hrvatskih obrambenih snaga bilo je likvidirano. Nakon toga HOS u BiH se raspao a početkom 1993. je između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka izbio krvav sukob koji je okončan tek početkom 1994.