o Ajvatovici i paganskim običajima među Bošnjacima

MEHMED HANDŽIĆ, MUHAMMED SEID SERDAREVIĆ i VEHBIJA HODŽIĆ o Ajvatovici i paganskim običajima među Bošnjacima

1) MEHMED HANDŽIĆ u jednom radu bilježi:

„Opaža se i to da je neki NEUKI muslimanski svijet postavio u vezi sa nečijim kaburom na određenom mjestu u određeno vrijeme razne svetkovine. Tako je, naprimjer, neuki dio našeg bosanskohercegovačkog muslimanskog svijeta postavio u vezi s nekim Ajvaz-dedom svetkovinu, KOJU NAZIVAJU AJVATOVICA, a sastoji se u tome da se u određeni dan svijet okupi nedaleko od Prusca, posjeti kabur Ajvaz-dedin i kod nekakve stijene UČE RAZNE DOVE. To se toliko kod seljaka uvriježilo, da ga smatraju, kako to običvaju reći, »malim hadžom«.“ [1]

2) MUHAMED SEID SERDAEVIĆ u djelu Islam i nauka navodi neke od zabranjenih stvari u islamu, gdje kaže sljedeće: „Zabranjeno je dalje: ...sjediti i hodati po grobu; klanjati na ili prema grobu osobito vjerom odlična čovjeka, paliti na njemu svijeće, ljubiti ga i gladiti; uvlačiti u vjeru novotarije, tj. IZUMIJEVATI I POSTAVLJATI ŠTOKAKVE IBADETE (bogomoljstva) (npr. peći halvu ili druge gozbe priređivati 40. dan po smrti umrloga), „HODOČASTITI“ na AJVATOVICU (u travničkom okružju, što mnogi iz ZALUPANE MASE nazivaju MALIM HADŽILUKOM), pratiti hadžiju ili ga dočekivati učeći javno tekbire i sl.“ [2]

3) VEHBIJA HODŽIĆ u Glasniku VIS br. 1 – 2/67 str. 31-32., napominje sljedeće:

“A sada da vidimo šta o turbetima kaže autor jednog fikhskog djela (»Fikhus suneti«):

„Turbeta su se“, kaže on, „pretvorila u idole. Muslimani se ponašaju prema njima isto onako kako se ponašaju idolopoklonici (mušrici) prema svojim idolima. Obožavajući ih, njima se obraćaju, moleći im se traže od njih ispunjenje svojih želja (»murada«) i vjeruju da im oni mogu želju uslišati. Upravo traže od njih ono što se traži samo od Boga. Obraćaju se turbetima isto onako kao što su se mušrici u predislamsko doba obraćali kumirimam, idolima. I što je još gore“, nastavlja ovaj autor, „niko, ni ulema, ni Emir, ni vezir, ni vladar ne diže u ime islama svoga glasa, da bi osudio ovo opasno zlo i ovu idolatriju. Ovi obožavatelji grobova idu tako daleko, da više drže do svog šeha i evlije (ili groba nekog »dobrog«), nego samoga Boga.“ [3]
________________________
[1] Mehmed Handžić, Islamske teme, Ogledalo, Sarajevo, 1999., str. 361.
[2] Muhamed Seid Serdarević, Nauka islama, Islamska dionička štamparija u Sarajevu, 1917., str. 25-26.
[3] Vehbija Hodžić, Sujevjerje, ostaci mnogoboštva (širka), Glasnik – XXX/1967; br. 7-8, str. 307.