Ko su šijski pobunjenici u Jemenu Husi, kakvo je njihovo vjerovanje i mezheb, koji su im ciljevi?

Ko su jemenski Husi i ko stoji iza njih?

SVIJET

Piše: Redakcija portala www.almoslim.net

Preveo i prilagodio: mr. Semir Imamović

Ko su Husi? Kakvo je njihovo vjerovanje i mezheb? Koji su njihovi ciljevi? Pitanja su koja okupiraju um svakog muslimana koji prati aktuelna dešavanja u Jemenu, a posebno nakon pada Sane u njihove ruke. Da bi dali odgovor na ova pitanja, moramo se, nakratko, vratiti u prošlost, kako bi se upoznali sa korijenima ove grupacije, koja je, vrijeme će to pokazati, iskoristila zejdijski mezheb (šiitski mezheb koji je najbliži ehlisunetskom učenju) kao paravan za svoje  prikrivenoisnašerijsko djelovanje i širenje isnaašerijskog vjerovanja i ideja u Jemenu (Isnašerijje je službeni šiitski mezheb u Iranu, a njegova osnovna doktrina je vjerovanje u dvanaest imama ehlu-l-bejta preko kojih je, nakon poslanikove smrti, nastavljena objava, odnosno vilajet – nasljedna vladavina). Priča o Husima počinje nekoliko decenija unazad sa Bedrudinom el-Husijem, bivšim članomVisokog vijeća za podučavanje zejdijskog mezheba, poznatog kao ”Ittihadu-š-šebab” ili Omladinska unija, čiji je prevashodni zadatak bio podučavanje jemenskih zejdija osnovama zejdijskog učenja u ”Sadi”, najvećoj zejdijskoj pokrajini u Jemenu, a koja će se poslije transformisati u ”Hizbu-l-hakk” (Partiju istine), zejdijsku političku partiju na čelu sa Husejnom el-Husijem, sinom Bedrudina el-Husija, koji je 1993. godine, kao politički zastupnik Zejdija, ušao u jemenski Zastupnički dom i tamo ostao do 1997. godine. Važno je istaći da je Bedrudin el-Husi, iako se javno predstavljao kao sljedbenik zejdijskog mezheba, u stvarnosti bio bliži iranskom heretičkom isnaašerijskom nego zejdijskom učenju, što uopće ne bi trebalo čuditi, uzme li se obzir činjenica da je lično pripadao frakciji El-Džarudija, jednoj od najekstremnijih formi zejdijskog učenja, stim da neki učenjaci ovu frakciju uopće ne svrstavju u Zejdije, nego u Isnaašerije(duodecimalce), gdje u suštini i pripadaju. Za razliku od Isnaašerija i drugih šiitskih grupacija, Zejdije ne vrijeđaju i ne psuju ashabe Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ne vjeruju u redž'u (Alijin povratak pred Sudnji dan), ne dozvoljavaju privremeni brak (el-mut'a), i ne upotrebljavaju tukju(pretvaranje, lažno predstavljanje pred neukim sunijama), kao način prikrivanja vlastitih uvjerenja i mezheba. Zbog mnogobrojnih razilaženja između Bedrudina el-Husija i zejdijskih učenjaka, došlo je do raskola unutar Hizbu-l-hakka, i formiranja nove orgnizacije pod imenom ”Eš-Šebabu-l-mu'min” (Vjernička omladina), koja će postati jezgro današnje husijske zajednice. Razilažanja su počela kada se Bedrudin el-Husi usprotivio fetvi zejdijskih učenjaka o poništenjuuvijeta hašimijskog porijekla za ispravnost imameta (islamske vlasti), a nastavila su se nakon što je Bedrudin el-Husi i njegov sin Husejn, uz žestoko protivljenje zejdijskih učenjaka, posjetio Iran 1994. godine, da bi doživjela svoju kulminaciju kada je Bedrudin el-Husi napisao knjigu ”Zejdije u Jemenu”, u kojoj je, suprotno činjeničnom stanju, pojasnio dodirne tačke između zejdijskog i isnaašerijskog učenja. Do potpunog raskola je došlo kada je Bedrudinov sin Husejn žestoko kritikovao zejdijsku ulemu i učenje, nakon čega je zejdijska ulema izdala proglas u časopisu El-Umme, zvaničnom mediju zejdijske partije Hizbu-l-hakk, u kojem je upozorila jemensku javnost na zablude Husejna el-Husija i njegovih sljedbenika i zabranila je pripadnicima zejdijskog mezheba slušanje njegovih zabluda i novotarija, negirajući bilo kakvu vezu i sličnost između njegovih stavova i postupaka s jedne i zejdijskog učenja i Poslanikove porodice (ehlu-l-bejta) s druge strane. Odvajanje Husejna el-Husija od Hizbu-l-hakka i osnivanje posebne husijske organizacije krajem devedesetih godina prošlog vijeka bio je jasan indikator da je sakrivanje iza zejdijskog mezheba bio samo paravan za ostvarivanje prikrivenih političkih ciljeva, a najveći paradoks u svemu ovome je činjenica da je husijska organizacija, od samog svog osnivanja pa do unazad nekoliko godina, djelovala pod pokroviteljstvom službenih jemenskih vlasti, koje su ovaj pokret koristile kao sredstvo za borbu protiv svojih političkih oponenata, prije svih Jemenskog reformističkog bloka, na čelu sa rahmetli Mukbilom ibn Hadijem el-Vadijem, a kojem pripada i poznati islamski učenjak Abdulmedžid ez-Zindani. Taj savez sa Husima, jemenske vlasti je skupo koštao, narodnim žargonom kazano obio im se o glavu, jer će ovaj pokret pokrenuti jednu od najkrvavijih oružanih pobuna protiv vlasti, koja je sa manjim prekidima trajala sve do današnjih dana. Pobuna je zvanično počela sredinom 2004. godine, a predvodio ju je Husejn el-Husi, koji je bio pod snažnim uticajem Homejinijevih ideja i mogućnosti njihove primjene u Jemenu, a uz punu logističku, savjetodavnu, materijalnu i vojnu podršku Irana. Husijski pokret je periodu od 2004. do 2008. vodio pet ratova protiv jemenskih vlasti, i uprkos činjenici da je u jednom od tih ratova poginuo njihov idejni i vojni vođa Husejn Husi, oni su se pod komandom njegovog mlađeg brata Abdulmelika el-Husija nastavili boriti protiv vladinih snaga. Šesti rat započeo je 2009. godine kada je jedna grupa Husa izvela napad na položaje jemenske vojske i na stanovnike Sade, pretežno nasaljene zejdijskim stanovništvom. Kada je 2011. godine jemenska opozicija i narod pokrenuli revoluciju protiv vladavine Abdullaha Saliha, Husi su iskoristili opće haotično stanje i sklopili savez sa državnim aparatom, Salihovim pristalicama i kontrarevolucionarnim snagama, i pokrenuli završnu operaciju zauzimanja glavnog grada koja je okončana prije nekoliko dana ulaskom husijskih vojnih trupa u jemensku prestonicu.

Sada je poptuno jasno da ciljevi Husa od samog početka nisu imali vjerski niti kulturološki nego isključivo strateško-politički karakter. Iako je ta istina, i istina o lojalnosti Husa Iranu, bila pred očima jemenske i susjednih sunijskih država više od jedne decenije, one se prema njoj nisu odnosile kao prema potencijlanoj opasnosti, da bi ta njihova ”nemarnost” imala za posljedicu pad četvrte arapske prestonice, nakon Bagdada, Damaska i Bejruta u rafidijsko-šiitske ruke.

Poznavanje korijena šiitskih partija, organizacija i pokreta, lojalnih Iranu, koje su se pojavile u arapskim islamskim sunijskim državama pod plaštom navodne ”borbe protiv cionista, Amerike i Zapada”, a u suštini borbe protiv ehlisunnetskog učenja u regionu, a u korist Irana, Izraela i Zapada, u značajnoj mjeri pomaže u detektiranju pravih uzroka bolesti, što i jeste  osnovni preduslov za određivanje adekvatnog lijeka.

Erdogan: “Podržavamo vojnu operaciju Saudijske Arabije u Jemenu”

SVIJET

Turska je spremna pružiti logističku podršku vojnoj operaciji u Jemenu koju predvodi Saudijska Arabija, rekao je Recep Tayyip Erdogan za France 24.
“Podržavamo intervenciju Saudijske Arabije. Turska će razmotriti mogućnost pružanja logističke podrške u skladu sa razvojem situacije.Iran i terorističke skupine moraju se povući”, dodao je Erdogan.(saff.ba)

Božiji bereket je na zemlji: „On vas je stvorio iz zemlje, i za vas namijenio njezinu površinu“

Svjedoci smo toga da se danas podosta omalovažava poljoprivreda, a dok velikani ukazuju na ovu blagodat i potrebu relacije i druženja čovjeka sa prirodom koja je kontinuum našeg života. ...

Piše: AZMIR JUSUFI 

Allah, dž.š., u Kur’anu, u suri El-Mulk, 15. ajetu, veli: „On vam je Zemlju pogodnom učinio pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije oživljavanja odgovarati.“ (El-Mulk, 15)

Iz spomenutog ajeta uviđamo da nam je Allah, dž.š., učinio Zemlju pogodnom za življenje i obrađivanje, da hodamo njezinom površinom i razmišljamo o njezinim prizorima i fascinantnim ljepotama. No, čovjek treba tu zemlju obrađivati i potom hraniti se onim što Uzvišeni Allah daje da izađe iz njezine utrobe. Od čovjeka se traži da obrađuje zemlju, a plod tog rada Allah, dž.š., svakako nagrađuje.

Alusi, u svom Tefsiru, bilježi da je Omer, r.a., jedne prilike prošao pored jedne skupine ljudi i upitao ih: „Ko ste vi?“ „Mi smo oni koji se oslanjaju na Allaha“ odgovorili su. „Ne, nego se vi samo pokazujete kao oni koji tevekkul čine. Ispravan tevekkul čini onaj čovjek koji posije sjeme u zemlju, a potom se oslanja na svoga Uzvišenog Gospodara!“ (Tefsiru-l-Alusi, 29/15).

Allah, dž.š., i Poslanik, s.a.v.s., od čovjeka traže rad i poseban angažman kako bi zaradio za sebe i svoju porodicu. Najgore je da čovjek sebe dovede, a sposoban je za rad, na prosjački štap. Ovisnost od drugog čovjeka, postaje postepeno kao bolest.Kada ovo kažemo, imamo na umu da ima danas dosta staraca u našem društvu, oni koji su pravi starci i kojima trebamo izaći ususret kada im je potrebna kakva pomoć sa naše strane; i oni mladi starci, koji su zamijenili dan sa noću, koji po čitavu noć lutaju, a po čitav dan spavaju i izležavaju se, postajući paraziti i na teret svoje porodice.

Pogledajmo malo pažljivije i razmislimo malo dublje poruku jednog hadisa Poslanika, s.a.v.s., koji ukazuje na vrijednost obrađivanja zemlje i na to da i kada bi nastupio Kijametski dan, a mi imamo sadnicu u našim rukama, trebamo je zasaditi.

Imam Buhari također bilježi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko god bude obrađivao neplodno zemljište, ima će nagradu, a sve ono što ptice ili životinje pojedu iz tog njegovog rada smatrat će se kao da je dao sadaku.“

Džabir, r.a., bilježi da je Poslanik, a.s., rekao: „Kad god musliman zasadi biljku, imaće nagradu za sve što bude jelo sa ove biljke, puput ptica ili životinja. Ova nagrada će stalno teći do Sudnjeg dana.“ (Ibn Hibban i Nesa’i)

Allah dž.š., u Kur'anu kaže:

„On vas je stvorio iz zemlje, i za vas namijenio njezinu površinu.“ (Hud, 61)

Tumačeći ovaj kur’anski ajet, Muhammed el-Gazzali, kaže: „Allah, dž.š., je čitav ljudski rod stvorio od zemlje zaduživši ga da je obrađuje i izgrađuje i da samo Njemu ibadet čini sve dok bude bilo vremena, nakon čega će se vratiti Njemu da bi ih On pitao o onome što su oni činili... Mi sada javno proklamiramo naše čuđenje kako su zemlju danas naselile dvije grupe ljudi: jedna grupa koja ne usavršava i ne popravlja civilizaciju na Zemlji, a živi na njoj u skitnji i misli da je to vjernička grupa; a druga grupa ostavlja tragove na Zemlji prisvaja je i osvaja njezina široka prostranstva, ali je njezina veza sa Bogom, dž.š., mala ili nikakva.“

Priroda – smiraj duše i tijela

U interakciji čovjeka sa prirodom kao Božijim darom, obrada zemlje i korištenje zemljišnjih resursa zauzima primarno mjesto u privrednom razvoju svake zemlje. Pored ove činjenice, rad na zemlji – boravak u prirodi, danas je u svijetu raširen pokret, zahvalno i rekreativno zanimanje. Život današnjeg čovjeka prate sve veća i brojnija uzbuđivanja. Stoga se čovjek, da bi sačuvao ravnotežu (umoran od svakodnevnih poslova: nauke, tehnike, politike, ljudskih mahana i vrlina), trudi da pronađe neku ravnotežu i protivtežu, da uživa u potpunom miru i da se bar malo odmora u manje bučnoj sredini.Nekoliko sati koje čovjek provede na svježem zraku, u svojoj bašči, dobar su predah i ona relaksacija, o kojoj se tako često piše u štampi i govori na radiju i televiziji.

Uz sve ovo, bavljenje baščovanstvom, kao fizičkom aktivnošću, vrlo je korisno. Obrađivanje bašče je prirodna gimnastika.

Kriza

Čovjek, po naročito danas, u toku jednog dana može čuti do nekoliko puta ovaj izraz. Sa kim god se budeš zapričao govori o krizi, piše se o krizi, čuje se na radio i TV-u o krizi. Ne poričemo činjenicu da je u suštini kriza, no, čovjek je sam uzrok te iste krize o kojoj govori, piše, sluša itd.

Na kraju, želim istaći još jednu činjenicu. Naime, u jednoj dnevnoj štampi na makedonskom jeziku, koju sam skoro pročitao, navodi se razgovor jednog dede i grupe mladića i djevojaka koji su putovali vozom.

Ova omladina je neprestano pričala o krizi. Pa im se ovaj vrijedan i mudar djed obratio riječima: „Već je 10 sati, a vi ste tek ustali iz kreveta, čak još spavate, vidi se na vašim očima. Govorite o krizi, a vidim da ništa ne radite, a imate najnovije modele mobilnih telefona, obučeni ste skupocjenom odjećom. Pogledajte kroz prozor napolje. Šta vidite, pustoš, neobrađenu zemlju punu trnja, dok je nekad sva ova zemlja bila obrađena. Tada nije bilo krize jer je svako radio. Vi ste mladi i puni elana, a nećete da radite. Ustali ste u podne i pričate o krizi. Dok ste vi tek ustali, ja sam već završio posao: pomuzao stoku, pripremio mlijeko i prodao, a sada se već vraćam kući.“

- See more at: http://akos.ba/u-fokusu/boziji-bereket-je-na-zemlji-on-vas-je-stvorio-iz-zemlje-i-za-vas-namijenio-njezinu-povrsinu#sthash.w21k8uBf.0sCdRj1z.dpuf

DA NIJE BILO VAS

Navršava se 21 godina od ubistva u Fojničkom samostanu

11.11.2014.(arhiva)

- Pokojni fra Leon Migić je prvi istaknuo zastavu s ljiljanima i postavio ju je na zidu Samostana da bi se vidjela iz svakog dijela Fojnice, a pokojni fra Nikica Miličević je uvijek govorio o Bosni kao njegovoj jedinoj domovini.

- Sve to i meni teško pada, ali je još teže svaki dan prolaziti hodnikom i pored vrata gdje su svirepo ubijeni članovi tadašnje uprave Samostana, koji su bili oličenje dobrote i patriotizma, Bosanci, kako se to kaže, od glave do pete. I pritom znati da su naredbodavci tog zločina neotkriveni, ističe fra Nikica Vujica, napominjući da je ideja o rasvjetljavanju istine rođena tokom priprema za dvadesetu godišnjicu ubistva.

Vrhovni vojni sud u Sarajevu je za ovo kazneno djelo 1994. i 1995. godine procesuirao Miralema Čengića osudivši ga na 12 godina zatvora, te Nedima Zerdu, Samina Mušinbegovića i Vahida Begića na po šest mjeseci zatvora. Međutim, sadašnji gvardijan ovog samostana fra Nikica Vujica, a na osnovu odluke kapitula, vrhovnog samostanskog tijela, 2013. je od nadležnih zatražio pokretanje nove istrage.

- Uvijek nas je pogađalo to što se od samoga početka ovaj, po svemu, ratni zločin nije tako ni kvalificirao, nego se na njega gledalo kao na ubojstvo učinjeno u krčmi, govori fra Nikica, koji je Centru za istraživanje zločina pri Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), kao i Tužilaštvu BiH dostavio dokumentaciju do koje su u Samostanu došli zatraživši je od Kantonalnog suda u Sarajevu (pravnog sljednika Vojnog suda).

A to su učinili zato što su namjeravali izdati knjigu "Pucnji u fratre" (Zorana Oroza) i uraditi dokumentarni film "Nepogubljena dobrota" Branke Jukić sa TV KISS.

- Kopirali su nam u Sudu sve što smo zatražili i, kada smo u Samostanu dobro proučili taj materijal, ostali smo zapanjeni. Našli smo da je predsjednik Alija Izetbegović ubojici dao tri pomilovanja, a nakon četvrtog, od predsjednika FBiH Ejupa Ganića, oslobođen je. Kvalifikacija zločina i sve to što se dešavalo, samo govori da je suđenje bilo predstava za javnost, s ciljem da se pažnja skrene s onih koji su najodgovorniji, s naredbodavaca. To je osnovni razlog zašto ponovo pokrećemo ovaj proces i zašto ćemo istrajavati na njemu, objašnjava gvardijan Nikica, kojeg na razgovor nije primio glavni tužilac Goran Salihović, nego tužilac Mirko Lečić sa saradnicom, kojima je on prenio dodatna saznanja/svjedočanstvo da je ubistvo fratara bilo planirano.

- Nekoliko dana nakon moje posjete Tužilaštvu iz dva izvora, a, da budem precizan do kraja, riječ je o Hrvatima, upozoren sam da ne insistiram na pronalaženju naredbodavaca. No, to je samo pojačalo našu odlučnost da nastavimo. Konačno, ubijeni fratri zadužili su ne samo franjevce nego sve čestite ljude u BiH da se istraje na punoj istini o njihovoj smrti, smatra gvardijan, napominjući da je kratko vrijeme prije njihovog ubistva, s fra Nikicom Miličevićem razgovarala ondašnja novinarka TVSA Borka Rudić.

Dijelovi tog intervjua su u pomenutom dokumentarnom filmu, kao što su se našli i 1995. godine, kada je o tom ratnom zločinu pisao The New York Times.

- Sjećam se dobro da sam pješice iz Dusine tada došla u Fojnicu. Napravili smo više priloga, o Samostanu, bolnici, Zavodu Drin, kaže nam Rudić, dodajući da se fra Nikola u prvo vrijeme nećkao.

- Bio je, očito, uplašen, a iz svega što je govorio u kameru i mimo nje, bilo je očita njegova i, kako se izražavao, želja "njegovog prijatelja", fojničkog hodže, da Fojnicu sačuvaju od uticaja politike. Bilo je takođe jasno, iz njegovih riječi, da je sve ono što je tada snašlo i njega i kompletnu Fojnicu, bilo u rukama nekoga izvan nje. Nije krio nezadovoljstvo politikom međunarodne zajednice, govori Rudić, a gvardijan Nikica nastavlja da se iz fra Miličevićevih riječi, ali i djela, najbolje vidjelo kakav je on bio, kao i fra Leon, čije su posljednje riječi bile: "Nisam ništa kriv." (A fra Nikica je, nakon što mu je ubica rekao da će ga ubiti, odgovorio: "Ubij!")

Ne gubite vrijeme i energiju: Sedam razloga zašto se trebate prestati dokazivati drugima

Ponekad želimo pokazati svijetu kako smo bez mahana u nadi da će nas svi voljeti i prihvatiti. Ali mi ne možemo zadovoljiti svakoga niti bismo trebali to pokušavati. ...

Naša ljepota leži u našoj ranjivosti, našim kompleksnim emocijama, našim autentičnim nesavršenostima. Kada prigrlimo ono što jesmo i odlučimo biti autentični, umjesto toga da budemo ono što mislimo da drugi žele od nas, otvaramo se za prave odnose, pravu sreću i pravi uspjeh.
Nema potrebe da stavljate masku. Nema potrebe da se pretvarate da ste nešto drugo ili neko drugi.

Vi nemate što dokazivati ikome, jer…

1. Ljudi koje je vrijedno impresionirati od vas žele da budete ono što jeste

Na duge staze bolje da vas preziru zbog onoga što jeste nego da vas vole zbog onoga što niste. Zapravo, jedini odnosi koji će trajati su oni koji od vas čine bolju osobu bez da vas mijenjaju u neku drugu osobu i koji vas ne sputavaju u sazrijevanju.
Zanemarite uspoređivanja i očekivanja s kojima se susrećete. Jedina osoba od koje se trebate potruditi biti bolji je – jučerašnji vi. Dokažite se samom sebi, ne drugima. Pravi ljudi će vas zbog toga voljeti i cijenit će na vama sve ono čega su pogrešni ljudi zastrašeni.
Zaključak – Nemoje se mijenjati kako bi vas ljudi voljeli, budite strpljivi, budite ono što jeste i ubrzo će PRAVI ljudi voljeti STVARNOG vas.

2. Niko drugi ne zna što je najbolje za vas

Nemojte se izgubiti u svojoj potrazi da vas drugi prihvate. Koračajte samouvjereno svojim putem i ne očekujte da će bilo ko drugi shvatiti vaše putovanje, pogotovo ako oni nisu koračali istim. Trebate učiniti korake koji su dobri za vas, niko drugi ne hoda u vašim cipelama.
Nek vas ljudi prihvate kakvim jeste ili nikako. Govorite istinu iako vam glas podrhtava. Ako ste iskreni prema sebi, vi svijetu ostavljate nešto veličanstveno čega prije nije bilo. Vi sjajite kad vaša strast i snaga emaniraju iz vas dok slijedite svoj put – kada vas ne sputavaju mišljenja drugih. Snažni ste kad dopuštate svojim pogreškama da vas uče i kada se vaše samopouzdanje gradi iz iskustava iz prve ruke – kada znate da možete pasti, podignuti se i nastaviti naprijed bez da ikoga pitate za dopuštenje.

3. VI ste jedina osoba koja može promijeniti VAŠ život

U svakoj situaciji u kojoj ste bili, pozitivnoj ili negativnoj, zajednička nit ste VI. Vaša je odgovornost, i samo vaša, prepoznati da ste sposobni, bez obzira što vam se dogodilo do sadašnje tačke života, donijeti odluke koje mijenjaju situaciju ili promijeniti svoje razmišljanje glede toga. Ne dozvolite da mišljenja drugih utječu na ovu činjenicu.
Ono za što ste sposobni nije proizvod onoga što ljudi misle da je moguće za vas. Što ste sposobni postići ovisi u potpunosti o tome što izabirete napraviti sa svojim vremenom i energijom. I zato prestanite razmišljati o tome što svi drugi misle. Samo nastavite živjeti svoju istinu. Samo oni koji žele da živite laž će u tome vidjeti nešto loše.

4. Materijalistička mjerila vrijednosti su bezvrijedna

Kada se nađete zaglavljenim između onoga što vas pokreće i onoga što vam društvo govori da je dobro za vas, uvijek idite stazom koja vas čini da se osjećate živim – osim ako ne želite da svi, osim vas, budu sretni. Bez obzira gdje vas život odvede, do velikih gradova ili malih sela, neizbježno ćete naletjeti na one koji misle da znaju što je najbolje za vas – na ljude koji misle da su bolji od vas – ljude koji misle da sreća, uspjeh i ljepota znače svima iste stvari.
Oni će pokušati izmjeriti vašu vrijednost prema onome što imate, umjesto prema onome što jeste. Ali vi znate bolje – materijalne stvari nisu bitne. Nemojte trčati za novcem. Uhvatite se za ideje i djelatnosti koje vas čine živim. Idite za stvarima viših vrijednosti – stvarima koje novac ne može kupiti. Bitno je imati snagu karaktera, iskreno srce i osjećaj samovrijednosti. Ako ste dovoljno sretni da imate ove stvari, nemojte ih prodati. Nikada nemojte prodati dio sebe.

5. Život nije utrka – nemate što dokazivati

Mnogi ljudi žele prvi doći na vrh planine i uzviknuti: “Pogledajte me! Pogledajte me!” Ali istina je, zapravo, da se sva sreća i rast događaju dok se penjete, ne dok sjedite na vrhu. Uživajte u putovanju obraćajući pažnju na svaki korak. Nemojte žuriti kroz život i propustiti ga. Zaboravite gdje su svi ostali u odnosu na vas. Ovo nije utrka. Stići ćete na cilj, korak po korak, ne odjednom.
Napustite budalastu potrebu da se dokažete drugima i oslobodit ćete put postizanju onoga što je vama važno. Ponekad se trebate podsjetiti da ne trebate uvijek biti i raditi ono što drugi jesu i što rade.

6. Put do svih velikih stvari prolazi kroz neuspjehe

Neprestano prolazite kroz promjene. Ne morate uvijek biti u pravu, samo trebate biti ne-zabrinuti kada niste u pravu. Griješenje je dio procesa. To što ponekad ispadnete budala je jedini put naprijed. Ako se previše trudite impresionirati ljude svojom “savršenošću”, spriječit ćete svoj razvoj. Svo ćete vrijeme potrošiti na to da izgledate na određeni način umjesto da živite na određeni način.
Nemoguće je živjeti bez da ponekad pogriješite, osim ako živite toliko oprezno da zapravo uopće ne živite, već samo postojite. Ako ste previše uplašeni pogriješiti u prisustvu drugih, nećete biti u stanju učiniti ono što je potrebno kako biste bili uspješni u svojim očima. Sjetite se da nije bitno koliko puta pogriješite ili koliko je vaše putovanje nesređeno, dokle god ne prestanete praviti male korake naprijed. U konačnici, oni koji se ne brinu oko neizbežnih neuspjeha su oni koji su dostigli svoje snove. Vi možete biti jedan od njih.

7. Ionako je nemoguće zadovoljiti svakoga

Neki ljudi će vam uvijek govoriti što ste pogriješili, a oklijevat će vam priznati ono što ste napravili ispravno. Nemojte biti poput njih i nemojte ih trpiti.
Kad naiđete na nekoga ko vas ne cijeni, ne poštuje i prema vama se loše ophodi bez nekog očitog razloga, nemojte se trošiti kako biste promijenili njihovo mišljenje i dobili njihovo odobravanje. Također se pobrinite da u vašem srcu nema mjesta za mržnju prema njima. Jednostavno se udaljite i nek se duša ne bavi stvarima koje su vam rekli i učinili, jer će svaki djelić vremena koji utrošite na takve ljude biti bespovratno potrošen, a svaki djelić mržnje i ljutnje u vašem srcu će na kraju povrijediti samo vas.

Zaključne misli

Nisu vam potrebne ovacije, ili da vam knjiga koju pišete bude najprodavanija, ili unaprijeđenje na poslu ili milioni maraka. Dovoljno je to što imate upravo sad. Marite manje o tome što ste vi drugima, a više o tome što ste vi sami sebi. Manjak razočarenja i boli nastupit će onog trenutka kada prestanete od drugih tražiti vrijednovanje koje samo vi možete pružiti sebi.

Pišu: Marc & Angel Chernoff 

Atma

Dodik: Ono što jača BiH, razgrađuje RS

BEOGRAD - Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik izjavio je da je SNSD relaksiran što nije dio vlasti u BiH, ali da će budno pratiti ono što se dešava na nivou BiH i neće dozvoliti da prođe nijedna odluka koja nije u skladu sa Ustavom.

Dodik je naglasio da određeni nagovještaji o tome postoje i da ga ne bi čudilo da uslijede zahtjevi za jedinstveni penzioni fond, a da vidi i naznake čak i za novu reformu policije.

"Vidjećemo kako će se odvijati situacija kada Bošnjaci dočekaju ono što čekaju godinama - nekoliko poslušnih Srba. Sve bi moglo da bude na dnevnom redu. Preciznije, ono što jača BiH, razgrađuje Republiku Srpsku", upozorio je predsjednik Dodik za "Politiku".

On je precizirao da ga je još 2006. godine dočekala priča da treba da bude ukinuta Agencija za bankarstvo Republike Srpske i formirana jedna u Sarajevu i još 15 takvih zahtjeva.

"Ponovo čujem te nagovještaje. Ne bi me čudili zahtjevi da bude jedan penzioni fond. Sada kroz priču o famoznoj političkoj izjavi za kretanje ka EU vidimo naznake čak i nove reforme policije. Bude li SDS na toj poziciji, nemamo šta razgovarati", poručio je Dodik, koji je i predsjednik Republike Srpske.

On je ocijenio da se rukovodstvo SDS-a u panici zbog poraza koji su doživjeli na prethodnim izborima.

"Zato su prihvatili marionetsku ulogu u Sarajevu, jačajući svoju mržnju prema SNSD-u, što determiniše ukupni politički odnos. Ne vjerujem u BiH kako drugi vjeruju. BiH može biti prihvatljiva samo u ustavnim nadležnostima. Izvan toga - ne. To je mjera koju smo davno postavili", naglasio je Dodik.

On je istakao da je koloselni uspjeh SNSD-a, koji niko ne može da ospori, to da je zaustavljeno prenošenje nadležnosti i da je Republika Srpska država sa svim prerogativima kao sve ostale države, izuzev stolice u UN.

"Nivo vlasti jeste najmasovniji u BiH, što je potvrdila i analiza Evropske komisije, koja je utvrdila da Republika Srpska ima nadležnost za evropska pitanja od 70 odsto, Federacija BiH od 62 odsto, a BiH svega 14 odsto. Zato BiH može opstati samo ako odražava interese entiteta", rekao je Dodik i zaključio da "entiteti mogu bez BiH, ali ne i obratno".

Govoreći o odnosima sa SDS-om, Dodik je ocijenio da je osam godina istrajne borbe SNSD-a za poziciju Republike Srpske "pratila politika Mladena Bosića i Ognjena Tadića da ojačaju privrženost probosanskoj orijentaciji".

"To se vidjelo još u kampanji. Bosić je u samom Sarajevu najavljen kao probosanski političar. Važan čovjek u SDS-u Obren Petrović uključio je nedavno Doboj u `turski svijet`. To je potpuno neprihvatljivo", rekao je Dodik.

On smatra da SDS ima namjeru da stepen koncentracije vlasti u Sarajevu izdigne na onaj nivo koji ima u Srpskoj i naglasio da je u tome problem i opasnost.

"Razmimoilazimo se i u tome što naše politike nisu za jačanje BiH. BiH je za nas nepotrebno mjesto", kategoričan je lider SNSD.

On je podsjetio da je, bez obzira što je SNSD najjača partija u BiH, podrška Bakira Izetbegovića SDS-u dovela do toga da Republika Srpska u vlasti na nivou BiH ima "slabijeg". 

"Računaju da će lakše manipulisati. Mislim da su se preračunali", kaže Dodik.

On je dodao da SNSD može sarađivati sa SDS-om u Sarajevu samo ako SDS kaže da je spreman da se traži novi Bošnjak na mjestu predsjedavajućeg Predstavničkog doma parlamenta BiH.

"Nemam nikakav problem sa saradnjom, ali za mene je potpuno neprihvatljiv način na koji to radi SDS, koji zbog vlasti štiti Šefika DŽeferovića, koji je odgovoran za najmonstruoznije zločine nad Srbima. Ali oni, štiteći stolice Bosića i Tadića, ne žele otvoriti proces smjene DŽeferovića. Ako je to politika koja prolazi - mi u tome ne želimo učestovati, jer ona vuče na dno", rekao je Dodik.

Govoreći o pokušaju formiranju vlasti na nivou BiH, Dodik je konstatovao da i to pokazuje da je BiH neodrživa zemlja.

"Zamislite, krive Dodika koji uopšte nije zainteresovan da bude gore u vlasti. Nemam vremena za neuspješne politike. Izvolite, formirajte vlast! Naša poruka, koju smo rekli jasno, jeste da u obzir dolazi sve što je po Ustavu. Ono što nije - bolje da ne pokušavaju", naglasio je Dodik. 

Do istine o Srebrenici kroz novu međunarodnu komisiju

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da Republika Srpska želi istinu o Srebrenici, koja bi se mogla postići kroz novu međunarodnu komisiju.

Dodik je za današnju "Politiku" rekao da Srebrenica traži novi pristup i ispitivanje realnosti, koju bi svi prihvatili.

On je naglasio da bi Srpska prihvatila te podatke kakvi god da budu, ističući da mu je žao svih ljudi koji su stradali, te da institucije Republike Srpske nisu krile nijednog zločinca.

"To je ogroman zločin, koji je napravio i ogromnu političku smetnju. To pokazuje i ova propaganda koja pokušava stvoriti sliku da su svi Srbi potencijalne ubice u Srebrenici. Srbi nikada u prošlosti nisu pravili nedjela. Naprotiv, ponašali su se viteški, a ne kukavički, kako su se ponijeli u Srebrenici", istakao je Dodik. 

On je ocijenio da borba u Srebrenici prije gotovo 20 godina nije bila borba za srpstvo, nego "najveći udarac srpstvu".

Govoreći o odnosu Sarajeva prema Srbima u kontekstu nedavne posjete Neleta Karajlića tom gradu, Dodik je istakao da su mnogi u Beogradu u zabludi, jer misle da će se u Sarajevu pred njima prostirati crvene tepihe.

"Nele, to naravno nije očekivao, ali jeste očekivao normalniji odnos. Slava koju je on donio Sarajevu očigledno se pretvorila u mržnju. Samo ako ste podanik - dobri ste za Sarajevo", rekao je Dodik. 

On je naglasio da svi koji ukažu kakva je tamošnja stvarnost - postaju problem.

"Ima nekih liberala koji primaju velike apanaže iz svijeta, poput Sonje Biserko, da promovišu neke politike. Rezultat zablude koju oni unose jeste sve što se desilo Karajliću. Sad može opet Dodik biti arogantan, vulgaran. Ali ja živim realan svijet, kao što ga živi i Nele, pa je prošao tako", rekao je Dodik.

Dodik je naglasio da se, slično onom što se desilo Karajliću, dešava i njemu čim izađe iz auta u Sarajevu.

"Za razliku od Neleta, ja uzvratim", rekao je Dodik. (nezavisne novine)

NAUČNO POTVRĐENO: Bosanske piramide najstarije građevine na svetu

2503

0 Comments

Kako je saopšteno iz Fodancije arheološki park, bosanska piramida sunca, u mesečnom izveštaju je najbolji primer. Autentičnost piramida potvrdili su najpoznatiji stručnjaci sveta.

Naime, postojanje piramida potvrdio je i Valerij Uvarov kazavši da su Bosanske piramide najstarije građevine na svetu.

Ruski istraživač piramida i graditelj modernih piramidalnih kompleksa u St. Petersburgu, Moskvi i sibirskom Tomsku, Valerij Uvarov je, nakon dve posete bosanskim piramidama tokom 2014., izjavio: „Piramide u Visokom su jedne od najstarijih građevina koje su ikada građene na Planeti. Pre svega, te piramide su igrale ulogu GPS markera na Planeti.

Piramide u BiH osiguravaju energetski uticaj koji podiže duhovne aktivnosti“, pojasnio je Uvarov.

Dr. Pol Laviolet, ugledni američki interdisciplinarni naučnik, autor niza knjiga i originalnih naučnih članaka u oblasti fizike, astronomije, teorije sistema, klimatologije i drevnih tehnologija, nakon sedmodnevne posjete Visokom, napisao je u svom izveštaju: „Bosanske piramide su najveće arheološko otkriće na svetu u ovom momentu“

Slično je potvrdio i Timoti Mun pojasnivši da su delo visokorazvijene civilizacije iz praistorijskog doba.

Majkl Telinger uočio je sličnosti otkrića bosanskih piramida i megalitnih krugova u Africi. Pronalazač desetina hiljada megalitnih krugova na afričkom tlu i jedan od najatraktivnijih govornika u svetu je posle posete bosanskoj dolini piramida, s oduševljenjem pričao o sličnostima dva projekta.

Ističe da je reč o novim otkrićima koja su nailazila na jak otpor službene nauke, ali i da su oba povezana s drevnim tehnologijama i energetskim fenomenima. „Bosanske piramide su, uprkos svim otporima, postale najaktivnija arheološka lokacija na svetu“, izjavio je Telinger.(bp)

heroj Blaž KRALJEVIĆ

Blaž Kraljević rođen je 17. rujna 1947. u mjestu Lisice kralj Ljubuškog, kao jedan od osmero djece Mare i Nikole Kraljev
ića. Kada je imao 19 godina, otišao je na privremeni rad u Njemačku ali je u ljeto iste godine otišao u Australiju. Brzo se snašao i otvorio restoran te postao uspješan poduzetnik. Imao je dva sina sa prvom ženom Džemilom. Pristupio je emigrantskoj organizaciji Hrvatsko revoluci
onarno bratstvo (HRB), kojoj je cilj bio rušenje Jugoslavije i obnova nezavisne hrvatske države. Kao član HRB-a, Blaž Kraljević je trebao sudjelovati u Bugojanskoj grupi 1972. ali je u tome bio spriječen od australske tajne policije ASIO.

U proljeće 1990., nešto prije prvih višestranačkih izbora, vraća se u Hrvatsku i postaje član Hrvatske stranke prava (HSP). Nakratko se vraća u Australiju radi sređivanja poslova i ponovno se vraća u Hrvatsku 28. rujna 1990.

Po dolasku u Hercegovinu, postao je šef promidžbe HSP-a, a 15. prosinca 1991. imenovan je zapovjednikom ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu, sa činom pukovnika HOS-a. U Ljubuškom je osnovao logor za obuku HOS-ovaca, a početkom 1992. organizira obranu Bosne i Hercegovine i stavlja se pod zapovjedništvo Predsjedništva RBiH.

Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovni bio je trenutak istine za Blaža Kraljevića, koji se istaknuo kao darovit i pošten vojni zapovjednik koji je postigao mnoge uspjehe u Hercegovini i ostao bez moralnih mrlja u biografiji patriote: pomogao je u oslobađanju Mostara skupa s HVO-om i Armijom RBiH, zatim osvaja Stolac i počinje zauzimati položaje oko Trebinja, najvećeg četničkog uporišta u istočnoj Hercegovini.

Nakon izbijanja sukoba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, iz Australije gdje je bio aktivan u hrvatskoj patriotskoj emigraciji, vraća se s ostalim članovima već formiranog HOS-a, organizira obranu Bosne i Hercegovine i stavlja se pod zapovjedništvo Predsjedništva RBiH. Inače, Blaž Kraljević je trebao sudjelovati u Bugojanskoj grupi 1972., ali u toj namjeri bio je spriječen od australske tajne policije ASIO. Rat u Hrvatskoj, te kasnije u Bosni i Hercegovni bio je trenutak istine za Blaža Kraljevića, koji se istaknuo kao darovit i pošten vojni zapovjednik koji je postigao mnoge uspjehe u Hercegovini i ostao bez moralnih mrlja u biografiji patriote: pomogao je u oslobađanju Mostara skupa s HVO i Armijom RBiH, zatim osvaja Stolac i počinje zauzimati položaje oko Trebinja, najvećeg četničkog uporišta u istočnoj Hercegovini.

Politika HSP-a i Hrvatskih obrambenih snaga bila je usmjerena na političko i vojno savezništvo Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini protiv velikosrpske politike osvajanja Bosne i Hercegovine. Hrvatske obrambene snage dostigle su u ljeto 1992. zavidnu jačinu. Nakon oslobađanja Mostara Hrvatske obrambene snage, u kojima se pored Hrvata borio i dobar dio Bošnjaka, izvršile su prodor do grada Stoca, a dana 6. kolovoza zauzele su dijelove općine Trebinje. Nakon dogovara predsjednika republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, kao i kasnijih dogovora Mate Bobana i Radovana Karadžića o podjeli BiH i SDS-HDZ savezništvu u BiH, dana 9. svibnja 1992. Blaž Kraljević je izdao javni proglas u kojem poziva Hrvate i Bošnjake, tada Muslimane, da ne prihvate izdaju Bosne i Hercegovine.

Nakon što je HOS oslobodio dijelove općine Trebinje, Mate Boban je pozvao Blaža Kraljevića na sastanak u Mostar, dana 9. kolovoza 1992., tobože radi dogovora o daljnjem tijeku ratnih operacija. Ratni zločinac Vinko Martinović Štela odveo je generala Kraljevića na mjesto sastanka. Sastanku je navodno nazočio i Bruno Stojić "ministar obrane Hrvatske zajednice Herceg-Bosne". Na tom sastanku Mate Boban je zatražio od Blaža Kraljevića da razoruža Bošnjake u HOS-u jer su oni svi "balijski izdajnici koji će Hrvatima zabiti nož u leđa" što je Kraljević odbio. Pri povratku sa sastanka zapovjednik Blaž Kraljević je s osam pobočnika Hrvatskih obrambenih snaga (Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović) upao u unaprijed postavljenu klopku Hrvatskog vijeća obrane. Kraljevićeva pratnja zasipana je iz 20 automatskih pušaka. Vodstvo Hrvatskih obrambenih snaga bilo je likvidirano. Nakon toga HOS u BiH se raspao a početkom 1993. je između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka izbio krvav sukob koji je okončan tek početkom 1994.

Gaza: Obilježavanje godišnjice atentata na šejha Ahmeda Jasina

Brigade Izzuddin el-Kassam, vojno krilo Hamasa, paradom obilježila 11. godišnjicu od izraelskog atentata u osnivača Hamasa, šejha Ahmeda Jasina.

Desetine boraca, pripadnika brigade Izzuddin el-Kassam, učestvovale su u paradi priređenoj na glavnoj ulici u Gazi, noseći slike Jasina.

Ahmed Jasin je jedan od lidera Intifade koja je počela 8. decembra 1987. godine. Od izraelske rakete, ispaljene iz helikoptera, Jasin je poginuo 22. marta 2004. godine. Napad je izvršen odmah nakon sabah namaza, dok je Ahmed Jasin izlazio iz jedne džamije u Gazi.

Šejh Ahmed Jasin je bio jedan od najznačajnijih ljudi u savremenom islamskom pokretu, osnivač trenutno najjačeg palestinskog pokreta otpora. Ono po čemu je posebno poznat bilo je njegovo zdravstveno i fizičko stanje. Cio svoj život je proveo u invalidskim kolicima, ali je i pored toga uzdrmao najveće nasilnike svoga vremena. Na godišnjicu njegovog ubistva vam donosimo nekoliko zanimljivih podataka o njemu.

Samo jedan među vojnicima Pokreta

Poznato je da je šejh Ahmed Jasin bio osnivač, utemeljitelj i duhovni vođa pokreta Hamas. Njegov zet, dr. Usame el-Mezeni priča: “Ono što mnogi o njemu ne znaju jeste da je bio samo jedan od članova Savjetodavnog vijeća pokreta. U vrijeme dok je bio uhapšen, Savjetodavno vijeće je izabralo drugog čovjeka koji je vodio pokret. Nakon njegovog povratka iz zatvora, jedno vrijeme je ostao samo obični član Pokreta, sve dok se vijeće nije ponovo okupilo i izabralo ga na vodeću funkciju.”

 Na račun porodice

 Njegov zet, dr. Usame navodi da su vrata kuće šejha Ahmeda Jasina bila uvijek otvorena za goste i sve one koji su imali bilo kakve potrebe kod njega. Ali ono što mnogi ljudi ne znaju jeste da je šejh zbog svoje preokupiranosti drugim ljudima nije imao vremena obići i posjetiti svoje udate kćerke, kojih je bilo sedam. Često bi ih samo uspio nazvati, pa i u porodičnim prigodama, nekada ne bi stigao obići ih. Njegov zet zaključuje: “Briga za palestinskim pitanjem bila je iznad brige za svojom porodicom.”

 Unakažena ograda

Šejh je bio veoma blag što je bio uzrok da često bude primoran trpiti gluposti i pritiske drugih ljudi. Usame prepričava slučaj kupovine posjeda u Gazzi za potrebe džamije i islamskog centra. Cijena posjeda je iznosila preko 100 hiljada dolara, ali kada su kod advokata trebali potpisati ugovor, vlasnik posjeda je insistirao da dažbine advokata, koje su iznosile samo 11 dinara plati šejh Ahmed Jasin, što je ovaj i učinio. Stvar se nije završila na tome, već kada je šejh preuzeo posjed, jedan od vlasnika je insistirao da uzme oštećenu ogradu koja ga je okruživala.

Allah prokleo tvog šejtana

Znate li kako je šejh Ahmed Jasin korio one koji bi pogriješili? Korio ih je blagim riječima: “Allah prokleo tvoga šejtana” na taj način izbjegavši bilo kakav vid prijekora prema čovjeku.

“Funkcija” baštovana

Šejhov sin, Abdulaziz kaže da njegov babo nikada nije odvajao svoju djecu od ostale palestinske djece. Imao je potpuno isti odnos i nije koristio svoj autoritet da bi ispromovirao svoju djecu. Na to ukazje činjenica da su dva njegova sina radili kao baštovani na Islamskom univerzitetu u Gazzi.(islammylifetv)

Nobelovac Muhammad Yunus: Mladi ljudi ne trebaju biti lovci na posao, oni ih sami trebaju kreirati

Govoreći o prvim koracima u do tada neistraženom svijetu bankarstva, Yunus u razgovoru za Anadolu Agency (AA) ističe kako je posmatrajući društvo u kojem živi, primjetio da su žene najugroženija socijalna grupa ...

Foto: Anadolija

  - Ekonomista i bankar iz Bangladeša Muhammad Yunus, koji je za uspostavljenje sistema kreditiranja siromašnih građana dobio Nobelovu nagradu za mir 2006. godine u razgovoru za Anadolu Agency (AA) kazao je kako mladi ljudi trebaju napustiti tradicionalne strategija pronalaska posla te kako poslove trebaju kreirati sami.

Prisjećajući se svojih početaka u svijetu bankarstva ističe kako nije vjerovao da će građanima zemlje u kojoj živi pomoći u tolikoj mjeri da će se glas o njegovom radu pronijeti cijelim svijetom. Ekonomista i bankar, nakon siromaštva koje je zahvatilo Bangladeš 70-tih godina prošlog stoljeća, u toj zemlji pokrenuo je kreditne linije za siromašne građane koji u drugim bankama nikada nisu mogli poslovati.

Nakon što je svoju zamisao implementirao u banku "Grameen" koju je osnovao, Yunus je 2006. godine među 191 kandidatom osvojio Nobelovu nagradu za mir. U saopćenju petočlanog odbora koji je odlučio o nagradi pored ostalog pisalo je da su "Yunus i njegova Grameen Bank, među svim kulturama i civilizacijama pokazali da i najsiromašniji slojevi mogu raditi na svom razvoju".

Govoreći o  prvim koracima u do tada neistraženom svijetu bankarstva, Yunus u razgovoru za Anadolu Agency (AA) ističe kako je posmatrajući društvo u kojem živi, primjetio da su žene najugroženija socijalna grupa.

- Žene nisu dobijale kredite

 "Kritikovao sam banke u Bangladešu jer posuđuju novac dobrostojećim ljudima, a ne siromašnima. Kritikovao sam ih i zbog toga što novac posuđuju muškarcima, a ne i ženama. Tada su skoro 99 procenata činili muškarci koji posuđuju novac i dobijaju kredite. Samo jedan procenat bile su žene", kazao je Yunus.

U svojoj "borbi protiv siromaštva", nedugo nakon što je Bangladeš postao samostalna zemlja, Yunus je vjerovao kako će moći implementirati sistem u kojem će kao podsticaj siromašnima, a posebno ženama, moći davati novac kako bi postali aktivni i pokrenuli vlastiti biznis.

"Kada sam počinjao svoj projekat 1976. godine, želio sam da ponudim priliku ženama. To je bilo teško jer siromašne žene tada nisu znale sa novcem, nisu znali šta je to banka, šta ona može da pruži. To je bio dug put na kojem sam radio da uključim žene u taj sistem. Tada se radilo o iznosima od 35 do 50 dolara. Trebale su godine da se ostvari uspjeh, da ostvarim rezultat da podjednako kredite uzimaju i muškarci i žene", kazao je Yunus.

Prema njegovim riječima, nakon implementacije mikro-kredita siromašnim ženama, u javnosti Bangladeša počela se buditi svijest o ulozi žene u društvu i njenom djelovanju u svim segmentima društva.

"Počeo sam primjećivati da upravo ta pružena prilika ženama donosi beneficije njihovim porodicama. Status žene u porodici se tada promijenio u potpunosti. Navikli smo da novac u porodicu dolazi putem muškarca, onda smo se fokusirali na žene. Danas Grameen banka posluje sa 8,5 miliona dolara, a 97 procenata korisnika su žene. Iz toga što smo uradili tim potezom proizašlo je samo dobro, fokusirali smo se na dobre stvari", kazao je Yunus ističući kako su žene potpomognute novcem i razvijanjem samosvijesti postale snažne članice društva. 

- Društveno poslovanje

Mikrokreditiranjem siromašnih Yunus je, kako kaže, ostvario društveno poslovanje. Realizovao je ono što je zamislio a to je, dodaje, da biznis i novac postaju razdvojivi.

"Kada govorimo o biznisu, odmah znamo da je to nešto što donosi novac. Biznis i stvaranje novca postaju nerazdvojivi. Mi smo upotrijebili biznis kako bismo riješili probleme ljudi bez namjere da lično zarađujemo. Takav način biznisa nazvali smo društvenim poslovanjem. Kada novac zarađujete samo iz lične koristi, nemate vremena da vidite i probleme ljudi oko vas. Tada ste fokusirani samo na sebe", kazao je Yunus.

Kako napominje, društveno poslovanje fokusirano je na zajednicu koju čini veliki broj ljudi. Socijalni biznis uspješno implementiran, smatra, postaje moćan mehanizam.

"Drugi mehanizam za takve stvari jeste dobrotvor ili filantropija. Filantropija daje dobre rezultate, ali ne daje povrat novca. Novac tada ide samo u jednom smjeru. Ali ako koristite na ovaj način društvenog poslovanja, novac se vraća. Kreirate instituciju koja sama raste svakog dana. To je ideja društvenog poslovanja", zaključuje Yunus .

Yunus koji je u organizaciji banke Bosna Bank International (BBI) u posjeti glavnom gradu BiH, Sarajevu, dodaje kako svojom posjetom želi prezentovati svoj rad i dati prijedloge radi rješenja ekonomskih problema u zemlji. Jedan od glavnih je, kako ističe Yunus, pitanje mladih ljudi koji su nezaposleni.

"Mladi ljudi nakon završetka fakulteta ne moraju biti lovci na posao. Tradicionalno, ono što rade jeste da idu van svoje zemlje i traže zaposlenje. Ukoliko nemate posao, to je jedno frustrirajuće iskustvo, depresivno. Ako neko nema posao ljudi ga gledaju kao da je to njegova krivica. Osjećate se bespomoćno tada i ljudi krive sebe. To je potpuno pogrešno. Mladi ljudi ne trebaju tražiti posao, to je pogrešna strategija, on trebaju kreirati poslove", zaključuje Yunus.

Novim generacijama, kako dodaje, treba dati podsticaj da kreiraju poslovno okruženje. Dok oni ulažu ideje, investitori u te ideje ulažu novac i time se stvara partnerstvo koje obje strane čini uspješnim. Ipak, prema riječima Yunusa, prije promjene u društvu, promjenu treba tražiti u individualnom razmišljanju.

"To se može uraditi, to nije velika nauka, to je vrlo jednostavno. Kreirate priliku, a mladi ljudi je iskoriste. Promijeniti nešto je stanje volje. Dolazite sa nekim idejama, tražite priliku u okolini. Ako možete da promijenite vaš način razmišljanja, sve je drugo lako. Uviđamo stvari koje prije nismo znali. Koje nismo razumjeli, to se dešava kada promijenimo način shvatanja", kaže Yunus za Anadolu Agency (AA).

- Nobelova nagrada lijepo iskustvo

Govoreći o svom životnom pozivu bankara, dodaje kako posao obavlja uz zalaganje bez očekivanih priznanja i nagrada. Ipak, kako kaže, životno priznanje za unapređivanje ekonomskih i socijalnih mogućnosti siromašnih, a posebno žena, Nobelova nagrada za mir, utjecala je na njegov život.

"To je jedno lijepo iskustvo. Nisam vjerovao da se to može dogoditi. Kada radite neke stvari u njima uživate i zalažete se za to. To je ono što se desilo u mom slučaju, vjerovao sam u ono što radim. To je bit, ne čekate da vas neko nagradi za ono što radite, ali i ako se to desi to je jedno lijepo iskustvo", kazao je Yunus.

Priznanje koje je dobio 2006. godine stavilo ga je, kako ističe, u fokus regionalne, ali i svjetske javnosti s toga je putem novih poznanstava proširio i svoje poslovno djelovanje. 

"Iznenada plijenite pažnju ljudi, medija. Svi govore o vama, to je jako čudan osjećaj. Sve žele da vas upoznaju.  Ljudi za koje ste prije htjeli da ih vidite, sada vas traže. Odjednom se otvaraju sva vrata, to je čudnovato iskustvo. U isto vrijeme, nakon nekog vremena fokus je na nekom drugom ko je dobio nagradu. Srećom, stvari koje radim ionako plijene pažnju. Polušavam da objasnim zašto je to važno za mene i zašto bi trebalo biti važno i za druge", zaključuje Yunus.

/AA