Latinska
ćuprija (od 1918-1992 nosio naziv Principov most) je jedan od
najstarijih sarajevskih mostova, a mijenjao se s vremenom, od prvog
drvenog mosta, koji je stajao na istom tom mjestu, pa sve do današnjeg
oblika.
Prvi most na ovom mjestu je bio od drveta, i spominje se
u popisu bosanskog sandžaka iz 1541. Sagradio ga je sarač Husein, sin
nekog Širmerda. Kameni most gradi sarajevski ajan Ali Ajni-beg godine
1565. Poplava koja je pogodilaSarajevo 1791. oštetila je most, a
sredstva za njegovu obnovu izdvaja Hadži Abdulah Briga. Obnova je
uslijedila1798/99. godine. U obnovi su učestvovali domaći majstori, kako
se spominje u tadašnjim dokumentima.
Smatra se da je most imao
četiri stuba na kojima je ležalo pet lukova, ali regulacijom Miljacke u
XIX vijeku jedan stub biva zazidan, a ćuprija ostaje sa četiri luka. U
masi iznad pilona možemo vidjeti dva olakšavajuća okulusa, koje vidimo i
kao jedan od simbola grada u grbu Sarajeva. U doba Austro-Ugarske mostu
su dodani konzolni trotoari. Građen je od sedre i krečnjaka.
Inače
ovaj most je povezivao desnu obalu Miljacke sa dijelom grada gdje je
stanovalo kršćansko (katoličko) stanovništvo, koje je u narodu bilo
poznato kao Latinluk pa je tako i dobio ime Latinska ćuprija.
U
blizini mosta je, godine 1914., izvršen atentat na prijestolonasljednika
Austro-Ugarske monarhije nadvojvodu Franju Ferdinanda i njegovu suprugu
Sofiju, vojvotkinju Hohenberga (događaj poznat kao sarajevski atentat, i
koji se uzima kao povodPrvog svjetskog rata, te im je na mostu podignut
spomenik, koji je porušen 1918.
Dijelovi spomenika se čuvaju u
muzeju u Sarajevu. U periodu između dva svjetska rata, poslije Drugog
svjetskog rata, pa do agresije na Bosnu i Hercegovinu, most je nosio
naziv mladića koji je izvršio atentat na ove ličnosti, Gavrila Principa,
da bi mu se 1992. ponovo vratio stari naziv.
Most je rekonstruisan 2003/2004. godine.
SarajevoGrad.BA
